Imajući u vidu problem ekologije koji lamentira nad opštinom Srbac kao podsjetnik naše neodgovornosti prema prirodi, odlučilo smo da još jedan tekst posvetimo ovom nimalo bezazlenom problemu.
Pored priče o Bardači koju smo ranije objavili, pomalo šaljivog naslova “ Od Ramsara do oranice“ (zaborava) pokušavajući da dočaramo i približimo građanima ovaj ekološki problem, ali i da pokažemo da u Srpcu postoje ljudi koji su itekako svjesni problema koje imamo, pa čak i na ovom polju.
Nema lokalne zajednice koja nije manje ili više suočena sa neriješenim problemom bezbjednog odlaganja otpada, ali opština Srbac po tome prednjači i stanje postaje sve alarmantnije.
Stanovništvo je zabrinuto, jer prijeti prava ekološka katastrofa zbog činjenice da se divlje deponije šire i u nezaštićenim, priobalnim područjima nadomak opštinskog centra, a opštinska vlast to toleriše bez vidljivih namjera da se ovoj pojavi suprostavi.
Opština više deklerativno navodi ovaj problem, kao nešto usputno, manje važno, što se vidi i kroz “ Strategiju razvoja opštine Srbac 2022-2028″. Samo nekoliko stranica ovog brilijantnog teksta (više liste želja) posvećeno je ekologiji i zbrinjavanju otpada.
U tekstu pored svega navode i nedostatke, adekvatnog broja kontejnera za prikupljanje otpada, adekvatne mehanizacije ali i nedostatak selektivnog prikupljanja otpada ( reciklaže).
A da se uredjenju životnog prostora i zaštiti prirode u ovoj opštini ne poklanja dužna pažnja, potvrdjuje i činjenica da je već odavno ugašeno Ekološko društvo „Zeleni Vrbas“, koje je izradilo prvi Lokalni ekološki akcioni plan (LEAP) u Republici Srpskoj, koji godinama, nažalost, skuplja prašinu u nekoj ladici u opštinskoj upravi.
Da li će Srbac odbraniti epitet zdrave životne sredine ?
Hoće li doći do buđenja ekološke svijesti ?
ili nastavljamo putem prosperiteta koji se slabo vidi, ostavljamo na razmišljanje.